Grobno mjesto

BOSNA 1 HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE 1 HERCEGOVINE
UNSKO-SANSKI KANTON
KANTONALNI SUD U BIHAĆU
Broj: 22 O P 051313 23 Gž2
Bihać, 05.05.2023. godine
Kantonalni sud u Bihaću u vijeću sastavljenom od sudija Edite Rekić-Midžić, kao predsjednika vijeća, Rusmire Kudić i Gorana Majanovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Elvedina Mujića iz Sanskog Mosta, zastupan putem punomoćnika Fehe Botonjića, advokata iz Ključa, protiv tuženih l) JKP „SANA” d.o.o. Sanski Most — u stečaju, zastupan putem stečajnog upravnika Mirzeta Kasića iz Cazina i 2) Ivanke Mujagić kći Jose, Mahala bb, Sanski Most, zastupana putem punomoćnika Adila Draganovića, advokata iz Sanskog Mosta, radi korištenja grobnog mjesta, v.s. 3.000,00 KM, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj: 22 0 P 051313 22 P 2 od 27.10.2022. godine, u sjednici vijeća koja je održana dana 05.05.2023. godine, donio je
PRESUDU
Žalbe tuženika se uvažavaju, prvostepena presuda preinačava u stavu 3. odluke o troškovima parničnog postupka tako da se obavezuju tuženici da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.970,00 KM (umjesto ranije dosudenog iznosa od 3.346,00 KM), a odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od I. 376,00 KM kao neosnovan.
U preostalom dijelu žalbe se odbijaju kao neosnovane i prvostepena presuda u preostalom pobijanom dijelu stava 1. i 2. izreke potvrduje.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbe u ukupnom iznosu od 600,00 KM kao neosnovan.
O b ra zl o ž e nj e
Prvostepenom presudom Općinskog suda u Sanskom Mostu broj: 22 () P 051313 22 P 2 od 27.10.2022. godine, stavom 1. utvrdeno je da je tužitelj ima pravo korištenja rezerviranog grobnog mjesta, oznaka R-80/18 dimenzija 2,80 m x 1,40 m, ukupne površine 3,92 m2, koji se nalazi na lokalitetu Greda I — drugi dio, upisan na k.č. broj 952 zv. Greda u
ZK ul. broj 383 K.O. Sanski Most, vlasništvo JKP Sana d.o.o. Sanski Most u stečaju, u dijelu 1/1, koje je djelimično zauzeto izgradenom porodične grobnice tužene Mujagić Ivanke, oznaka R-102/18 u površini od 1,92 m2, utvrdeno nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka Šistek Admira iz Ključa od 03.05.2020. godine, prikazano i utvrdeno na skici snimanja od 24.08.2022. godine, te označeno brojnim i slovnom oznakom II, III, IV C (šrafirano crvenom bojom), koja skica čini sastavni dio ove presude.
Stavom 2. presude, naloženo je tuženicima da tužitelju oslobode u potpunosti rezervirano grobno mjesto oznaka R-80/18 po širini izgradene porodične grobnice tužene Mujagić Ivanke oznaka R-102/18 od 80 cm, dužinom porodične grobnice od 240 cm, prema
skici vještaka Šistek Admira u dopunskoj skici snimanja od 24.08.2022. godine, te omoguće tužitelju slobodno korištenje ukupne površine rezerviranog grobnog mjesta oznaka R-80/18, sve u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.
Stavom 3. presude, obavezani su solidarno tuženici da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 3.346,00 KM u roku od 30 dana.
Protiv naznačene presude, žalbu je izjavio tuženik JKP „SANA" d.o.o. Sanski Most  u stečaju. Žalbom presudu pobija u cijelosti, iz svih zakonskih razloga.
U žalbi ističe da prvostepeni sud nije cijenio da se slobodnoj površini od 6,35 m2 može nesmetano pomjeriti grobno mjesto, da se u tom slučaju može nesmetano izvršiti ukop dva mjesta, da sud nije prihvatio prigovor na nalaz vještaka u kojem nalazi da je vještak zanemario činjenicu da maksimalna površina dva grobna mjesta iznosi 3,87 m2 po ugovoru, a da površina nadgrobnog spomenika ne mora biti na način kako je to definirano u ugovoru tj. u ugovoru odredene maksimalne dimenzije spomenika koje se nužno ne moraju ispoštovati, a da je prvostepeni sud zanemario činjenicu da prvotuženi tužitelju nije prodao i ustupio niti dao na korištenje predmetnu parcelu nego je tužitelj potpisivanjem ugovora samo izvršio rezervaciju zemljišta za potrebe kaburskog mjesta kojeg još nije otpočeo da koristi, da je sud prejudicirao odluku o načinu korištenja kaburskog mjesta, da nejasan pravni osnov tužbenog zahtjeva, da je prvostepeni sud zanemario činjenicu da je već izgradena grobnica od strane porodice tužene, pa se postavlja pitanje izvršenja ovakve presude. Dalje, da nije jasno zbog čega tužitelj zahtijeva da se utvrdi da ima pravo da koristi dvije površine od 2,15 m x 0,90 m, da se navedena površina nalazi na spornom mjestu, da je pogrešan zaključak suda da tužitelj nema mogućnosti da izgradi spomenik dužine 2,80 i širine 1,40 m koji je također neosnovan iz razloga što u ugovoru navedene površine predstavljaju maksimalne površine koje spomenik može zauzeti, a ne minimalnu i obaveznu površinu kako to tvrdi tužitelj, a da su uvažavajući specifičnost samog mezarja te površine drugih nadgrobnih spomenika navedene površine i dužine dosta manje s tim da iste odreduje davalac usluga u skladu sa članom 6. Ugovora o rezervaciji, a što potvrduje i član 24. Odluke o upotrebi, uredivanju i održavanju groblja i mezarja koje odredbe propisuju da se nadgrobni spomenici — nišani i nadgrobni znaci po dimenzijama i načinu izrade uklapanju u urbanističko rješenje groblja, daje davalac usluge dužan da vodi računa o urbanističkim rješenjima, ukazujući da je navedenim ostavljena autonomija vezano za davanje dozvole za izgradnju nadgrobnih spomenika.
Žalbom prvotuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka ukazujući da je prvostepeni sud pogrešno dosudio troškove za odsustvo advokata iz kancelarije i troškove upotrebe vlastitog vozila, a o čemu su viši sudovi zauzeli stanovište, a naročito imajući u vidu činjenicu da se radi o postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Sanskom Mostu koji pokriva i područje Općine Ključ, a na kojem se području nalazi advokat tužitelja.
Protiv označene presude, žalbu je izjavila i tužena Mujagić Ivanka. Žalbom presudu pobija u cijelosti, iz svih zakonskih razloga.
U žalbi ističe da prilikom rezervacije grobnog mjesta nije precizno u ugovoru o rezervaciji kaburskih i grobnih mjesta navedeno koja je površina tog rezerviranog grobnog mjesta, da je u trenutku kada je drugotužena zaključila ugovor o rezervaciji područje gdje je ugovorila rezervaciju bilo zaraslo trnjem i drugim raslinjem, tako da mjesto rezervacije grobnog mjesta tužitelja nije bilo obilježeno i označeno kako je to propisano Općinskom odlukom, da nisu ni bili odredeni gabariti rezerviranih grobnih mjesta tužitelja. Dalje se u
2




žalbi ističe da tužena Mujagić Ivanka prilikom izgradnje grobnice nije imala nikakvih upozorenja kako tužitelja tako ni prvotuženog u smislu izgradnje grobnice, da je tek nakon što je napravljena grobnica uslijedila prepiska i prigovor tužitelja prema drugotuženoj i prvotuženom, da je pogrešan zaključak prvostepenog suda o pravu tužitelja na dio zemljišta gdje se nalazi porodična grobnica drugotužene, da je prvostepeni sud bio dužan da naloži prvotuženom da o svom trošku i svojim radovima izvrši premještanje cjelokupne porodične grobnice Mujagić i troškove ekshumacije već sahranjenog tijela pokojnog Mujagić Adema i da se na taj način riješi problem porodične grobnice Mujagić. Žalba takoder posebno ukazuje na nezakonitu odluku suda u pogledu naknade troškova parničnog postupka, da je sud trebao obavezati prvotuženog da naknadi troškove tužitelju, jer je on prouzrokovao vodenje ove parnice.
U odgovoru na žalbe tuženik osporava istaknute žalbene navode, potražujući naknadu troška za sastav odgovora na žalbe u iznosu od 600,00 KM.
Žalbe nisu osnovane.
Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i po službenoj dužnosti, pa je odlučeno kao u izreci iz slijedećih razloga:
Iz činjeničnog utvrdenja prvostepenog suda proizilazi da je tužitelj sa tuženim JKP d.o.o. Sana zaključio ugovor o rezervaciji kaburskih i grobnih mjesta broj 02-1089-St/18 od 27.06.2018. godine i to za period od 10 godina, da je zaključenjem ovog ugovora tužitelj stekao pravo korištenja dva grobna mjesta na period od 27.06.2018. do 27.06.2028. godine sa mogućnošću produženja istog. Članom 1. navedenog ugovora ugovorena je rezervacija za dva 2 grobna — kaburska mjesta pojedinačnih dimenzija 2,15 x 0,90 m (1,93 m2), te maksimalni gabariti spomenika za pojedinačno grobno mjesto 2,80 m x 1,40 m (3,92 m2), odnosno za porodično 2,80 x 2,80 m (7,84 m2) sa ugovorenom visinom nadgrobnog obilježja 1,30 m za koju rezervaciju je tužitelj uplatio iznos od 300,00 KM, da je naknadno izdana rezervacija za drugo grobno mjesto R-102/18 za familiju Mujagić prema ugovoru broj 021777-St/18 od 24.09.2018. godine, da se u vezi navedenog tužitelj obraćao tuženicima, Komunalnoj inspekciji Općine Sanski Most i Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove, te tražio od prvotuženika da mu se omoguće na terenu gabaritne mjere grobnih mjesta prema izvršenoj rezervaciji po ugovoru o rezervaciji kaburskih i grobnih mjesta broj 02-1089-St/18 od 27.06.2018. godine.
Prvostepeni sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Šistek Admira dipl. ing. geodezije iz Ključa utvrdio da nekretnine koje su predmet vještačenja, u smislu namjene predstavljaju postojeće gradsko mezarje — groblje, označeno kao mezarje Greda I — drugi dio, koje kao takvo uredeno i privedeno predmetnoj namjeni, a označene su kao k.č. 952 zv. Greda Groblje površine 6787 m2 upisane u ZK ul. broj 383 K .O. Sanski Most I sa pravom vlasništva JKP Sana Sanski Most.
Iz pročitanog nalaza, te uvidaja na licu mjesta i dopunskog nalaza od 03.05.2021. godine, prvostepeni sud je utvrdio da ukupna površina postojeće kolektivne grobnice porodice Mujagić (R-102), vanjskih gabarita prikazano na skici snimanja terena, zauzima površinu od 6,34 m2, da je prema skici snimanja od 24.08.2022. godine prikazana sporna površina grobnog mjesta R-80/18 koja je zauzeta gradnjom grobnice R-102/18 u površini od 1,92 m2 koja je označena brojnom i slovnom oznakom II, III, IV, C (šrafirana crvenom bojom) i to po širini izgradene porodične grobnice drugotužene od 80 cm, a po dužini
3


porodične grobnice od 240 cm sa diletacijom izmedu grobnih mjesta od 0,15 cm sa napomenom da na području mezarja Greda I ne postoji izgraden pripadajući plan groblja i grobnih mjesta.
Zaključak i mišljenje vještaka je da je izradnjom porodične grobnice drugotužene oznake R- 102/18, rezervirano grobno mjesto tužitelja R-80/18 zauzeto u površini od 1,92 m2 te da preostala ukupna postojeća širina na licu mjesta od 6,35 m2 za rezervirana grobna mjesta R-79/18 i R-80/18 nije dovoljna za postavljanje gabaritnih dimenzija nadgrobnih spomenika, a imajući u činjenicu da su postojeći pojedinačni mezar i porodična grobnica medusobno postavljeni nesimetrično, navedeno je još dodatni razlog za teže uklapanje grobnih mjesta u preostali slobodni prostor za koji je izvršena rezervacija.
Prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj ugovorom o rezervaciji kaburskih i grobnih mjesta broj 02-1089-St/18 od 27.06.2018. godine dobio na korištenje dva grobna mjesta označena kao R-79/18 i R-80/18. Prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obavezu po ugovoru o rezervaciji od 27.06.2018. godine, da prvotuženik nije ispoštovao ugovorenu obavezu, da je time što je prvotuženik dozvolio gradnju porodične grobnice drugotužene, tužitelj došao u situaciju da ne može slobodno koristiti površinu rezerviranog grobnog mjesta broj R-80/18 i to za manje od 1,92 m2 koja je zauzeta gradnjom porodične grobnice drugotužene, pa time ni realizirati ugovor u cijelosti za dva grobna mjesta R-79/18 i R-80/18 jer potrebna površina shodno ugovoru iznosi za jedno mjesto 3,92 m2 odnosno 7,84 m2 za dva mjesta.
U konkretnom slučaju, pobijana presuda se temelji na potpuno i pravilno utvrdenom činjeničnom stanju, pravilnoj primjeni materijalnog prava, o svim bitnim činjenicama za odluku prvostepeni sud je dao valjane razloge, koje prihvata i ovaj sud.
Naime, ugovorom o rezervaciji kaburskih i grobnih mjesta broj 02-1089-St/18 od
27.06.2018. godine tužitelj je dobio na korištenje dva grobna mjesta označena kao R-79/18 i R-80/19 na period 10 godina za koju rezervaciju je tužitelj uplatio iznos od 300,00 KM.
Članom 1. navedenog ugovora ugovorena su 2 grobna mjesta pojedinačno dimenzija 2 x 2,15 x 0,90 m (3,87 m2), te maksimalni gabariti spomenika za pojedinačno mjesto 2,80 m x 1,40 m (3,92 m2 ), odnosno za porodičnu 2,80 x 2,80 m (7,84 m2) sa ugovorenom visinom nadgrobnog obilježja 1,30 m, koja su u vrijeme zaključenja ugovora obilježena na licu mjesta kamenim stupčićima i te oznake i danas postoje na terenu što je vidljivo i na fotografijama iz spisa. Iz navedenog proizilazi da je predmet ovog ugovora jasno i detaljno odreden i ugovorena grobna mjesta vidljivim oznakama označeni na terenu.
Prvotuženik smatra da tužitelj ima mogućnosti da na preostaloj raspoloživoj površini od 6,35 m2 postavi dva grobna mjesta, da tužitelju ne pripada pravo da postavi gabarite nadgrobnog spomenika. 2,8 m x 2,8 m, jer se na postojećem grobnom mjestu mogu smjestiti dva kaburska mjesta i nadgrobni spomenik u realnim mogućim dimenzijama i da širina nadgrobnog spomenika ne mora biti nužno 2,8 m.
Tužitelj u konkretnom predmetu traži pravnu zaštitu samo jednog grobnog mjesta oznake R-80/18 sa zahtjevom da se ovo grobno mjesto oslobodi i to po širini izgradene porodične grobnice drugotužene oznaka R- 102/18 od 80 cm i dužinom porodične grobnice od 240 cm (u površini od 1,92 m2) , a sve kako bi mu se omogućilo slobodno korištenje ukupne površine od 3,92 m2 rezerviranog grobnog mjesta R-80/18.
4


Prihvatajući nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke pravilan je zaključak prvostepenog suda da je izgradnjom porodične grobnice drugotužene oznake R- 102/18 grobno mjesto tužitelja R-80/18 ukupno rezervirane površine od 3,92 m2 zauzeto porodičnom grobnicom drugotužene u površini od 1,92 m2, čime je u stvari umanjena površina koja je prema čl. I ugovorena u dimenzija za pojedinačno grobno mjesto 2,80 m x 1,40 m (3,92 m2).
Iz navedenog proizilazi, da se na površini od preostalih 2 m2 ne može smjestiti kabursko mjesto R-80/18 sa nadgrobnim spomenikom prema ugovorenim dimenzijama jer tužitelj nema tehničke mogućnosti da izgradi na toj površini grobno mjesto i postavi nadgrobno obilježje ugovorenih dimenzija 1,30 m i to upravo zbog nedostatka raspoložive površine na terenu za postavljanje istih, obzirom daje za ovu gradnju potrebna širina od 3,92 m2 shodno ugovorenom, uključujući još dodatnih 2 razmaka sa minimalnom širinom od 0,15 m sa lijeve strane do grobnog mjesta R-79 i sa desne strane do porodične grobnice drugotužene, kao minimalno propisani razmak izmedu grobnih mjesta koji je predviden Odlukom o upotrebi, uredivanju i održavanju grobnih mjesta Općinskog vijeća Sanski Most od 14.12.2006. godine.
U konačnici ni postojeća slobodna površina od 6,35 m2 prikazano na skici vještaka oznakama C, D, E, H, na licu mjesta nije dovoljna za postavljanje oba grobna mjesta i nadgrobnih spomenika R—80/18 i R-79 u ugovorenim gabaritnih dimenzijama 7,84 m2, kako to neosnovano prvotuženik tvrdi u žalbi.
Pravilno je prvostepeni sud zaključio da je tužitelj pravo rezervacije i korištenje grobnih mjesta stekao na osnovu zaključenog ugovora jer su tužitelj i prvotuženik prilikom zaključenja ugovora 02-1089-St/18 od 27.06.2018. godine vidno obilježili i označili rezervirana grobna mjesta, čim je predmet ugovora postao dovoljno odreden i tužitelj izvršenom uplatom ispunio svoju ugovorenu obavezu, pa prema navedenom ostvaruje zaštitu svog ugovorenog prava, a daje upravo radnjama tuženih onemogućen u realizaciji ugovorene rezervacije grobnog mjesta R-80/18 zbog izgradnje grobnice porodice Mujagić, koja je izgradena uz saglasnost prvotuženika koji upravlja ovim grobljem uz protivljenje tužitelja.
Naime, prvotuženik je kao ugovorna strana iz ugovora o rezervaciji od 27.06.2018. godine postupao suprotno preuzetoj obavezi iz navedenog ugovora jer je omogućio drugim licima korištenje i zauzimanje površine već rezervisanog grobnog mjesta tužitelja oznake broj R-8()/18 i prostor istog kaburskog mjesta dodijelio drugoj osobi, konkretno drugotuženoj i to po kasnije izvršenoj rezervaciji kaburskog mjesta, čime je povrijedio preuzetu- obavezu prema tužitelju, pa u konkretnom slučaju postoji njegova ugovorna odgovornost, naročito imajući u vidu činjenicu da je tužitelj odmah po saznaju za spornu rezervaciju R- 102/18, te po izvršenoj oznaci porodične grobnice drugotužene, upozoravao iste da će gradnjom porodične grobnice biti zauzet prostor grobnog mjesta R80/l, na šta su se isti oglušili.
Stoga, tužitelj prema članu 124. ZOO ima pravo tražiti ispunjenje preuzete ugovorene obaveze kako od prvotuženika tako i od drugotužene koja je gradnjom porodične grobnice R102/18 unatoč protivljenju tužitelja i zauzimanjem grobne površine grobnice R 80/18 u dimenzijama predstavljenim u nalazu vještaka geodetske struke, povrijedila njegovo pravo u odnosu na ranije rezervirano grobno mjesto R-80/18.
Shodno naprijed navedenom, da bi tužitelj ostvario svoje pravo po ugovoru o rezervaciji broj 02-1089-St/18 od 27.06.2018. godine u odnosu na rezervirano grobno mjesto R-80/18, tuženi su dužni da oslobode u potpunosti ovo grobno mjesto u dimenzijama
5

predstavljenim na skici vještaka geodetske struke Šistek Admira u dopunskoj skici snimanja od 24.08.2022. godine koje je zauzeto izgradenom grobnicom drugotužene, pa je prvostepeni sud tužbeni zahtjev tužitelja pravilno cijenio osnovanim i kao takav usvojio i donio odluku kao u stavu l . i 2. izreke pobijane presude.
Stavom 3. izreke, obavezani su tuženici da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.346,00 KM.
Pobijanom presudom tužitelju su pravilno dosudeni troškovi za zastupanje putem punomoćnika advokata ukupno 1.970,00 KM i to za saštav tužbe i zastupanja tužitelja na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi, iznosi od po 240,00 KM, ukupno 720,00 KM, nagrada za zastupanje na licu mjesta 180,00 KM, za troškove vještačenja iznos od 350,00 KM, nagrada za zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 24.08.2022. godine i na nastavku glavne rasprave održane dana 28.09.2022. godine iznos od 360,00 KM, nagrada za sastav žalbe od 20.09.2021. godine izjavljena protiv presude broj 22 0 P 051313 20 P od 19.08.2021. godine u iznosu od 300,00 KM, sudska taksa na tužbu i presudu od visini od 60,00 KM.
Visina nagrada po osnovu zastupanja odmjerene su u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata i prema vrijednosti spora (čl. 12. i 13. tačka 2., a u vezi čl. 22. stav l. i 2. Tarife).
U ostalom dijelu, zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu troškova postupka od 336,00 KM na ime troškova upotrebe vlastitog automobila punomoćnika na relaciji Ključ Sanski Most - Ključ za pristup na zakazana ročišta pred sudom nije osnovan iz razloga što je punomoćnik tužitelja advokat sa područja suda pred kojim se vodi postupak, u kojem slučaju nema pravo na ove troškove, pa je zato ovaj zahtjev odbijen. Isto tako nije bilo osnova za dosudenje iznosa od 660,00 KM za utrošeno vrijeme za dolazak na ročišta (odsustvo iz kancelarije), obzirom da je članom 26. tačka 5. Tarife propisano da advokat ima pravo da obračuna nagradu po utrošenom vremenu i to po 30 KM za svako započeto pola sata, izmedu ostalog za čekanje na raspravu ili za vrijeme vijećanja suda, za odsustvo iz kancelarije za vrijeme putovanja i sl., pa kako tuženik nije dokazao da je njegov punomoćnik čekao na raspravu, to nema pravo na naknadu za odsustvo iz kancelarije za vrijeme odsustva iz kancelarije.
Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu sudske takse na žalbu od 200,00 KM zato što tužitelj nije podnio dokaz da je platio sudsku taksu na žalbu. U spisu postoji uplatnica na iznos od 60,00 KM na ime takse na tužbu i presudu stoga mu je ovaj iznos i priznat dok nije priznat preostali dio do traženih 240,00 KM, te je zato sa ovim zahtjevima odbijen.
Stoga je u navedenom dijelu stava 3. izreke ovaj sud žalbu tuženih djelimično uvažio i temeljem odredaba člana 235. stav 3. ZPP prvostepenu presudu preinačio u stavu 3. izreke odluke o troškovima postupka, tako da je tužitelju dosuden iznos 1.970,00 KM (umjesto ranije dosudenog iznosa od 3.346,00 KM), odbijen za 1.376,00 KM dok je u ostalom pobijanom dijelu žalba tuženika odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u preostalom pobijanom dijelu stava I . i 2. potvrdena temeljem odredbe člana 226. ZPP.
Ovaj sud je cijenio i ostale žalbene navode, ali oni nisu bili od uticaja na pravilnost i zakonitost prvostepene presude.
6


Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 600,00 KM. zato štoovaj trošak nije bio potreban, a odluku u ovom dijelu temelji na članu 397. stav l . u vezi člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

                                                                                                                                                                      Predsjednik vijeća
                                                                                                                                                                              Sudija
                                                                                                                                                                      Edita Rekić-Midžić